Nisam, niti bih željela biti u koži onih koji su preživjeli napad pasa lutalica. Zato ih ne mogu istinski ni razumjeti, koliko god se trudila. Nisam ni u koži onih koji strastveno dižu svoj glas u borbi protiv nasilja nad životinjama, jer nisam strastveni zaljubljenik u iste. Imam mačka, tačnije majka (nana) ima mačka, katkad ga pomilujem i to je vrhunac moje ljubavi prema njemu. Ne mogu ove prve, kao ni ove druge stopostotno razumjeti, ali se mogu potruditi da ne bacam drvlje i kamenje, ni na jedne, ni na druge. Svi oni imaju svoje razloge i argumente za svoje stavove, ali je dosta onih koji su u iznošenju istih izgubili kulturu dijaloga i govora. Možda ne mogu razumjeti njih, ali sebe razumjeti, prekoriti i posavjetovati mogu. Sve dok moj komšija, roditelj, prijatelj, samo tako hladnokrvno izbace iz automobila, u nekoj nedođiji životinju samo zato što je ženka, bit će i pasa lutalica, i bit će i onih koji dižu glas protiv maltretiranja životinja. I neka će. Vidite, nije sve crno, a nije ni bijelo. Svi imaju svoj hak kod Boga. Ali svi imaju i svoju dužnost.
Vi možda ne znate kako se smota novčanica pa se njome pomiluje doktorov ili policajčev džep, kako se ista lijepo i uredno ubaci u indeks. Ne znate jer na mnogim licima ne vidite da na odjeći imaju džepove za takve „hedije“. Ljudi često odaju mehlemske osobine svojom pojavom. Zbunjuju oni nas, a i mi njih. Jer koliko je smo onih koje ste vi baš tim istim novčanicama zbunili. Jer dok vi tu istu novčanicu motate da je negdje lijepo smjestite, drugu stranu dovodite u neugodnu situaciju, jer neko zbilja neće nezarađenog novca.
Iako nam sve navedeno izgleda ili strano ili previše blisko, jedno je sigurno…
Mi se možemo i moramo potruditi da budemo najbolji pacijenti, najprimjereniji vozači, uzorni studenti, sa novcem ili bez njega. To je ono što je do nas. To je nekada, to je često, sve.
Dakle, prvo poradimo na tome, na sebi, a onda ćemo dalje, ako stignemo, jer posla je i previše.
Onda će sit gladnog razumjeti.
(divithana.com)
Нема коментара:
Постави коментар