, , , ,

POUČNA PRIČA: ŠTA ĆEMO REĆI ALLAHU?





Bili smo nas tri prijatelja. Ustvari bilo nas je četri. Četvrti je bio šejtan. Bili smo nepromišljeni, zavedeni, glupi.
Tih dana smo išli u lov. U lov na djevojke. Govorili smo im lijepe riječi, nakon čega bi se osamljivali sa njima.
Nakon malo vremena, postadosmo kao vukovi. Nismo imali nikave milosti u našim „aktivnostima“.  Naša srca i naši osjećaji su umrli. Nismo osjetili ništa ružno u tome. Zapadali smo iz grijeha u grijeh.
Tako smo provodili vrijeme. Čitav naš život je bio sveden na djevojke, razne proslave, automobile, plaže itd.
Sve dok nije došao dan koji neću zaboraviti!!!
Otišli smo, kao i obično, u našu vilu. Sve je bilo spremno: djevojke, piće…
Međutim, zaboravili smo na večeru. Jedan od nas je sjeo u svoje auto i uputio se prema gradu kako bi kupio nešto hrane. Bilo je oko 6 sati navečer.
Prošlo je sat vremena, a moj prijatelj se nije vraćao. Bio sam zabrinut, pa sam krenuo prema gradu.
Na putu prema gradu, naiđoh na jak plamen pored ceste. Prišao sam bliže i prepoznao auto moga prijatelja. Bilo je prevrnuto na bočnu stranu.




Bio sam izvan sebe. Prišao sam autu. Kroz gusti dim i plamen sam primjetio prijatelja koji je bio sav u krvi. Pokušao sam da ga izvučem, ali vidjeh da je pola njegovog tijela bilo potpuno u žaru.
Međutim, bio je još živ. Nekako sam ga izvukao i položio na tlo.
Nakon par sekundi je otvorio oči i počeo uzvikivati: „Vatra, vatra!“
Odlučio sam da ga odnesem u svoje auto i odvezem do bolnice, ali me je spriječio govoreći glasno: „Nema koristi, nećemo stići!“
Suze su mi potekle, dok sam gledao prijatelja kako umire, tu ispred mene.
Iznenadio sam se kada je prijatelj počeo da uzvikuje: „Šta ću mu reći?! Šta ću mu reći?!“
Pogledao sam ga sa čuđenjem pitajući: „Kome? Ko je u pitanju?“
„Allahu!“, odgovorio je glasom koji, kao da je dolazio iz dubokog bunara.
Osjetio sam strah koj je prolazio mojim tjelom i mojim osjećajima. Prijatelj je počeo plakati par trenutaka i to je bilo posljednje što je uradio.
Prošlo je od tog događaja nekoliko dana, ali ja nikako nisam mogao izbrisati sliku prijatelja koji ponavlja: „Šta ću mu reći?! Šta ću mu reći?!“
Nikako nisam mogao da se riješim ove strašne scene. A onda sam upitao sebe: „A šta ću mu ja reći?“. Toga trenutka sam osjetio neko čudno uzbuđenje. Zaplakao sam. Nikada ništa slično nisam osjetio. Osjećaj koji mi je razvaljivao prsa.
U tom trenutku začuo sam poziv mujezina. Zvao je na sabah namaz. „Allahu ekber, Allahu ekber!“. Znao sam da je ovaj poziv upućen meni. Ovaj zov me je pozivao da dignem zavjese svoga mračnog života i krenem prema svjetlosti. Okupao sam se, abdestio i očistio od svih grozota koje sam činio proteklih godina. Od tog dana, nikada nisam propustio namaz.




Ja sam dobio priliku, međutim, moj prijatelj nije.
Čuvajte se grijeha i nepokornosti Allahu. Uzmite poruku iz ove priče i prenesite je drugima.
Nadam se da ćemo imati dobar odgovor kada nas bude pitao, u protivnom, neka nam je Allah na pomoći.
Prijevod i obrada: Akos ba



Share:
Read More
,

Opskrba i čas smrti (edžel)





Usmjeri svoje misli na brigu o onome što ti je naređeno a ne upošljavaj ih onim što ti je zagarantovano. Znaj, da su opskrba i čas smrti zagarantovani i veoma blizu. Sve dok ežel, čas smrtni, ne dođe, opskrba će pristizati.
Ako ti iz mudrosti Svoje zatvori neki put opskrbe, budi uvjeren da će ti iz milosti Svoje otvoriti i ukazati korisniji put od prethodnoga.
Razmisli o zametku u materici, dok je još ugrušak, kako mu putem pupčanice dospijeva potrebna hrana. Pa kada se dijete rodi, taj se put ishrane zatvara, ali mu se otvaraju dva druga puta ishrane iz kojih teče ukusnija i ljepša opskrba nego prije; čisto i pitko mlijeko. I kada se i ova dva puta ishrane, po završetku dojenja, zatvore, Allah mu otvara četiri nova i potpunija puta opskrbe. Allah mu daje dvije vrste hrane i dvije vrste pića: dopušta mu da jede stoku (meso) i bilje, a poji ga mlijekom i vodom, a uz ovo četvero jesu i mnogi drugi ukusni dodaci. Zatim, kada umre, prekidaju se ova četiri puta opskrbe.




Međutim, Allah Svevišnji otvara mu, ako je od sretnika, osam puteva opskrbe, osam vrata Dženneta, pa da uđe na koja god hoće.
Ovako postupa Gospodar Veličanstveni. Nikada ne uskrati Svome robu nešto od dunjaluka, a da mu to mnogostruko, i za roba korisnije, ne nadomiri.
Iz knjige “Riznica znanja” (iz prevoda str. 61-62)
Autor: 
Ibn Kajjim el-Dzevzijje





Share:
Read More
, ,

Da li će naklanjati propuštene namaze čovjek koji je namjerno ostavio namaz pa ponovo počeo klanjati?

Pitanje: Da li će naklanjati namaz onaj ko ga propusti namjerno, nakon što ga Allah uputi na tevbu, bilo da se radi o jednom namazu ili više?
Odgovor: Nije mu obavezno da naklanja ono što je propustio namjerno po ispravnijem mišljenju učenjaka zato što ga namjerno propuštanje namaza izvodi iz okrilja islama u okrilje nevjerstva.Kafir ne nadoknaćuje ono što je uradio dok je bio nevjernik shodno riječima Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: “Između čovjeka i kufra i širka je napuštanje namaza” (Muslim). I riječima Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: “Ugovor između njih i nas je namaz pa ko ga ostavi – nevjernik je” (hadis bilježi imam Ahmed i Ashabu sunen sa ispravnim lancom prenosilaca od Burejde ibn el-Husejba, radijallahu anhu). I zato što Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nije naređivao nevjernicima koji su prihvatali islam da nadoknade ono što su propustili, isto tako ashabi nisu naređivali otpadnicima koji su se vratili islamu da nadoknađuju (namaze).
Onaj ko nadoknadi namaz koji je namjerno propustio a nije zanegirao obaveznost, radi sugurnosti nije problem. To da bi izašao iz razilaženja zbog onih koji kažu da ostavljač namaza ako ne zaniječe njegovu obaveznost nije kafir i na tom stavu je većina uleme.
A Allah najbolje zna.
Autor: šejh Bin Baz, rahimehullah
Iz knjige: Tuhfetul ihvan bi edžvibeti muhimme muteallika berkani el-islam, 18. pitanje str. 76.
Share:
Read More

PROPISI O KURBANU





Zaklati kurban je sunne-vadžibe za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti. Klanje kurbana je propisano riječima Uzvišenog (u prijevodu značenja):
“…Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji!” (El-Kevser, 2. ajet) i riječima Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”Onaj ko je (kurban) zaklao prije Bajram namaza, neka ga ponovo zakolje!”(Muttefekun alejhi)

1. Definicija kurbana

Kurban je ovca koja se u jutro na Kurban-bajram kolje u cilju sticanja Allahove, dželle šanuhu, bliskosti i naklonosti.

2. Propisanost kurbana

Zaklati kurban je sunne-vadžibe za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti. Klanje kurbana je propisano riječima Uzvišenog: “Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji!” (El-Kevser, 2) i riječima Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Onaj ko je (kurban) zaklao prije bajram-namaza neka ga ponovo zakolje!”1
Od Ebu Ejjuba Ensarije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “U doba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, domaćin je klao kurban za sebe i za svoje ukućane”2

3. Vrijednost klanja kurbana

Klanje kurbana ima svoju veliku vrijednost. To najbolje potvrđuju Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, riječi: “Čovjek ne Kurban-bajram, ne može ništa draže Allahu uraditi, nego što je pustiti krv (kurbana). Ona (tj. zaklana životinja) će na Sudnjem danu doći sa svojim rogovima, papcima i runom (dlakom). Kurbanska krv stigne prije do Allaha, dželle šanuhu, nego što padne na zemlju. Zato se i vi radujte kurbanu!”3
Upitan: “Šta su ovi kurbani?” – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je odgovorio: “Sunnet vašeg oca Ibrahima.” Upitan: “A šta mi od njih imamo?” – odgovorio je: “Za svaku dlaku po jedan sevab.” Upitan: “A šta je sa runom?” – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je odgovorio: “Za svaku dlaku runa po jedan sevab.”4

4. Smisao klanja kurbana

Smisao klanja kurbana, između ostalog, se ogleda u sljedećem:
a) Što se kroz klanje kurbana postiže Allahova bliskost i naklonost. U tom smislu su i riječi Uzvišenog: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika…” (El-En'am, 162-163)
Pod obredima se ovdje misli na klanje kurbana kao čin postizanja Allahove bliskosti i naklonosti.
b) Oživljavanje sunneta vođe pravovjernih, Allahova prisnog prijatelja i poslanika Ibrahima, alejhi selam, kome je (u snu) Allah naredio da, kao kurban, žrtvuje svoga sina Ismaila, alejhi selam, potom mu ga, (kada ga je pošao žrtvovati), zamijenio (po meleku poslanim) ovnom. U tom su smislu riječi Uzvišenog: “…i kurbanom velikim ga iskupismo.” (Es-Saffat, 107)
c) Svojevrsno priuštenje izobilja mesa na Bajram, kako za čeljad tako i za siromahe.




d) Svojevrsan vid zahvale Allahu na Njegovim blagodatima datim čovjeku u stoci. U tom su smislu i riječi Uzvišenog: “…jedite ih, a nahranite i onoga koji ne prosi, a i onoga koji prosi; tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili. Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša.” (El-Hadždž, 36-37)

5. Propisi vezani za kurban

a) Starost kurbana

Da bi se bravče moglo zaklati u kurban treba da bude staro blizu godinu dana.
Za kozu važi pravilo da je napunila godinu i ušla u drugu, za devu da je napunila četiri godine i ušla u petu, a za goveče da je napunilo dvije godine i ušlo u treću. U tom su smislu i Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, riječi: “U kurban koljite samo odrasle (zrele) životinje, osim ako vam je takvu teško naći. U tom slučaju možete zaklati i jednogodišnje bravče. June od dvije godine se računa odraslim govečetom.”5

b) Zdravlje i fizička ispravnost kurbana

U kurban se može zaklati samo ona životinja koja je potpuno zdrava i bez ikakvih fizičkih mahana. To znači da životinja namijenjena za kurban ne smije biti ćorava, hroma, iščupanog roga, i uha iz korijena, bolesna niti previše mršava. U tom smislu su i Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, riječi: “Kurban ne smije biti: izrazito ćorav, izrazito bolestan, izrazito hrom ni izrazito mršav, toliko da se na kostima ne može napipati meso.”6

c) Najbolja životinja za kurban

U kurban je najbolje zaklati neutučena rogata ovna, bijele dlake sa mrkim prugama oko očiju i po nogama. Ovo zato što je, kako prenosi Aiša, radijallahu anha, takvog ovna najviše volio i u kurban klao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem. Ona kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, je najviše volio u kurban zaklati rogata ovna, mrka ispod trbuha, mrkih nogu i garava oko očiju.”7

d) Vrijeme klanja kurbana

Vrijeme klanja kurbana nastupa u jutro, poslije klanjanja bajram-namaza. Otuda kurban zaklan prije klanjanja bajram-namaza, ni u kom slučaju ne može biti ispravan. Uostalom, to potvrđuju i Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, riječi: “Ko kurban zakolje prije bajram-namaza, zaklao ga je radi sebe, a ko ga zakolje poslije namaza, prinio je pravu žrtvu i potrefio pravi muslimanski običaj.”8
Ukoliko neko ne stigne zaklati kurban prvi dan Bajrama, može ga zaklati drugi dan, pa i treći dan Bajrama, jer se od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, prenosi da je rekao: “Svi dani donošenja tekbira (ejjamu-t-tešrik) su za klanje (kurbana).”9

e) Šta je prilikom klanja kurbana mustehab?

Prilikom klanja kurbana lijepo je (mustehab) kurban okrenuti prema Kibli i proučiti: Innȋ vedždžehtu vedžhije lillezȋ fetare-s-semâwâti ve-l-erda hanȋfen ve mâ ene mine-l-mušrȋkin. (El-En'am, 79) Inne salâti ve nusukȋ ve mâhjâje ve memâtȋ lillâhi rabbi-l-‘âlemin! Lâ šerȋke lehu ve bizâlike umirtu ve ene evvelu-l-muslimin! (El-En'am, 162-163) “Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnimsmataraju. Klanjanje moje i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.”
Kada se kurban pođe preklati, treba proučiti: Bismillȃhi10, Allȃhu ekber! Allȃhumme hȃzȃ minke ve leke! / “U ime Allaha! Allah je najveći! Allahu ovo je od Tebe i Tebi!”

f) Povjeravanje klanja kurbana drugom

Najbolje je (mustehab) da svako svoj kurban lično prekolje. Međutim, svi se islamski pravnici slažu da se klanje kurbana može povjeriti i drugoj osobi i da je tako zaklan kurban u potpunosti ispravan.

g) Podjela kurbanskog mesa

Mustehab je kurbansko meso podijeliti na tri dijela:
  • dio za potrebe ukućana
  • dio kao sadaku podijeliti siromasima i
  • dio pokloniti prijateljima (i komšijama)
U tom smislu su i Poslanikove, sallallahu alejhi we sellem, riječi: “Jedite, pohranite i podijelite!”11
Dozvoljeno je svo kurbansko meso podijeliti kao sadaku, isto kao što je dozvoljeno svega ga zadržati za kućne potrebe i ništa od njega ne podijeliti.




h) Plaćanje usluge kasapinu

Kasapinu se za njegov trud ne može platiti kurbanskim mesom, jer se od Alije, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejh we sellem, me je zadužio da se pobrinem oko njegovih kurbana (deva), naredivši mi da podijelim njihovo meso i kože, a da od toga ne dajem ništa kasapinu, dodavši: “Mi ćemo mu dati od nas!”12

i) Da li je ovca kao kurban dovoljna za sve ukućane?

Za sve ukućan, ma koliko brojni bili, dovoljno je u kurban zaklati samo jednu ovcu. Dokaz za to su Ebu Ejjubove, radijallahu anhu, riječi: “U doba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, domaćin je klao kurban za sebe i za svoje ukućane.”13

j) Šta onaj ko je naumio zaklati kurban treba izbjegavati?

Onome ko je naumio zaklati kurban strogo je pokuđeno šišati se i rezati nokte, od početka mjeseca zul-hidždžeta, pa sve dok ne zakolje kurban, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Kada ugledate mlađak od zul-hidždžeta, neka – ukoliko neko od vas želi zaklati kurban – ne dira kosu ni nokte dok ne zakolje kurban.”14

k) Poslanikovo klanje kurbana za sav svoj Ummet

I oni muslimani koji ne budu u mogućnosti zaklati kurban imat će nagradu kao da su ga zaklali, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, koljući jednog od dva ovna rekao: “Allahu, ovo je od mene i od onih mojih sljedbenika koji ne zakolju kurban.”15
Autor: šejh Ebu Bekr Džabir el-Džezairi
Iz knjige Minhadžu-l-muslim (Put pravog muslimana) str. 446-451.
(Članak je prvobitno objavljen 2011. godine)
Fusnote:

1 Hadis je muttefekun alejhi
2 Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je sahih
3 Hadis bilježe Ibn Madže i Tirmizi. Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen garib
4 Hadis bilježe Ibn Madže i Tirmizi i kaže da je hasen
5 Hadis bilježi Muslim
6 Hadis bilježi Muslim
7 Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je sahih
8 Hadis bilježi Buharija
9 Hadis bilježi Ahmed u svom Musnedu, s tim što u senedu hadisa ima nekih spornih elemenata. Slične predaje se prenose od Alije i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, kao i od nekih drugih ashaba. Malik i Ebu Hanife se drže mišljenja koje se navodi u predaji od Omera i Ibn Omera, radijallahu anhum, a u kojoj stoji; “Klanje kurbana se ne može odgoditi dalje od trećeg dana Bajrama.”
10 Spomenuti Allahovo ime je vadžib, jer je Uzvišeni rekao: “Ne jediite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime!” (El-En'am, 121)
11 Hadis je muttefekun alejhi
12 Hadis je muttefekun alejhi
13 Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je sahih
14 Hadis je muttefekun alejhi
15 Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi




Share:
Read More
, ,

Pet znakova Allahove ljubavi prema robu





1. Slijeđenje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem

Kaže Uzvišeni:
قُلۡ إِن كُنتُمۡ تُحِبُّونَ ٱللَّهَ فَٱتَّبِعُونِي يُحۡبِبۡكُمُ ٱللَّهُ وَيَغۡفِرۡ لَكُمۡ ذُنُوبَكُمۡۚ وَٱللَّهُ غَفُورٞ رَّحِيمٞ ٣١
“Reci: ‘Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!'” [Kur'an, 3:31]

2. Poniznost prema vjernicima, ponos spram nevjernika, borba na Allahovom putu, i činjenica da se rob u ime Allaha ne boji ničijeg prijekora

Ove četiri stvari sadržane su u riječima Uzvišenog:
يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ مَن يَرۡتَدَّ مِنكُمۡ عَن دِينِهِۦ فَسَوۡفَ يَأۡتِي ٱللَّهُ بِقَوۡمٖ يُحِبُّهُمۡ وَيُحِبُّونَهُۥٓ أَذِلَّةٍ عَلَى ٱلۡمُؤۡمِنِينَ أَعِزَّةٍ عَلَى ٱلۡكَٰفِرِينَ يُجَٰهِدُونَ فِي سَبِيلِ ٱللَّهِ وَلَا يَخَافُونَ لَوۡمَةَ لَآئِمٖۚ ذَٰلِكَ فَضۡلُ ٱللَّهِ يُؤۡتِيهِ مَن يَشَآءُۚ وَٱللَّهُ وَٰسِعٌ عَلِيمٌ ٥٤
“O vjernici, ako neko od vas od svoje vjere otpadne – pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” [Kur'an, 5:54]

3. Približavanje Uzvišenom Allahu nafilama

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Ko je neprijatelj mom evliji, Ja mu obznanim rat. A moj rob se ne može približiti Meni više od onoga što sam mu propisao (od farzova). A kada se Moj rob bude neprestano približavao Meni nafilama Ja ga zavolim. A kada ga zavolim postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom uzima i njegova noga kojom kroči[1]. Ako od Mene nešto zatraži, Ja mu dam i ako kod Mene zatraži utočište, Ja mu ga pružim.”[2]

4. Prihvatanje od stanovnika Zemlje





Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti’ – i Džibril ga zavoli. Zatim Džibril razglasi stanovnicima nebesa: ‘Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi’ – pa ga zavole stanovnici nebesa, a zatim ga prihvate i stanovnici Zemlje.”[3]
U rivajetu Muslima stoji: “Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti’ i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: ‘Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi’ – pa ga zavole stanovnici nebesa a zatim ga prihvate i stanovnici Zemlje. A kada Allah zamrzi nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja mrzim tog i tog, pa ga i ti mrzi’ – i Džibril ga zamrzi. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: ‘Allah mrzi tog i tog, pa ga i vi mrzite’ i oni ga zamrze. Tada ga zamrze i stanovnici Zemlje.”[4]

5. Obožavanje Uzvišenog Allaha Njegovim lijepim imenima i savršenim svojstvima

Od Aiše, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poslao čovjeka kao emira jednoj skupini boraca. On im je stalno predvodio namaz završavajući sa surom El-Ihlas. Kada su se vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, to su mu spomenuli te je on rekao: “Pitajte ga zbog čega to radi?” te su ga pitali a on im je odgovorio: “Zato što je u njoj opis Milostivog pa stoga volim da je učim.”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, im tada reče: “Obavijestite ga da ga Uzvišeni Allah voli.”[5]
Istraži kod sebe, plemeniti brate, znakove Allahove ljubavi, jer nije stvar u tome da tvrdiš da ga voliš, već je stvar u tome da On voli tebe. Znaj da je ova mesela međusobno povezana, jer ti Ga nećeš voljeti sve dok On ne zavoli tebe i potom učini da i ti zavoliš Njega. Tako da je tvoja ljubav prema njemu okružena s dvije ljubavi od Njega. Ljubav prije tvoje ljubavi prema Njemu i ljubav nakon tvoje ljubavi prema Njemu.
Zaslužuješ li Allahovu ljubav? Požuri, jer Allah je plemenit!
Iz djela: Put ka oprostu Milostivog GospodaraAutor: Muhammed Husejn Jakub
Priprema: Menhedž
[1] Kada se u ovom hadisu spominju čula i organi od roba koji postaju Allahovi poput sluha, vida, ruku, nogu, hoće se reći da će ih Allah štititi od harama. Op.prev.
[2] Hadis bilježi Buhari.
[3] Buhari, 3209.
[4] Muslim, 2637.
[5] Buhari, 7375, Muslim 813. Hadis je muttefekun alejhi.




Share:
Read More
, , ,

Podsticaj za neoženjene/neudate





Brak je sunnet i praksa poslanika i vjerovjesnika. U tom kontekstu Allah, dželle ša’nuhu, kaže:
“I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali.” (Er-Ra’d, 38 )
To je put vjernika kojim se odazivaju naredbi Uzvišenog:
“Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna, i neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne!” (Nur, 32-33)
Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha skrbnicima da žene one koji su pod njihovim nadzorom od muškaraca i žena. A još je preče da se i sami ožene kako bi očuvali čednost i sačuvali se od nemorala.
Stupajući u brak čovjek se odaziva i Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve selleme, naredbi koju prenosi Ibn Mesud da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “O skupino mladića ko od vas ima materijalnih mogućnosti neka se oženi to će mu sačuvati pogled i stidno mjesto, a ko ne može neka posti on će mu biti zaštita.” Hadis bilježe Buharija i Muslim.
Mnogobrojni su hadisi u ovom kontekstu. Od dova dobrih Allahovih robova koje se prenose u Kur’anu je i sljedeća:
“Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74)
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, u poznatom hadisu zabranio onom čovjeku ustezanje od braka kako bi klanjao noću a postio danju. Pa mu je između ostalog rekao: “Tako mi Allaha zaista sam ja bogobojazniji od vas pa ipak postim ali i mrsim, klanjam ali i spavam, i ženim žene, pa ko se okrene od moga Sunneta taj nije od mene.” Hadis bilježe Buharija i Muslim.
Brakom čovjek zadovoljava strasti na plodonosan, halal, zdrav i čist način. Zbog ovih vrijednosti braka svi se muslimani slažu oko njegova propisivanja.
Osnova ovog propisa bi bila da je on obavezan za onoga ko se boji da bi mogao pasti u nemoral, pogotovo u vremenu kada su ljudi slabi u vjeri a kada je mnogo stvari koje pozivaju u to. Allahovim robovima je naređeno da budu kreposni i da se čuvaju harama, a način da to realizuju je upravo brak.
Zbog toga su učenjaci proglasili poželjnim da čovjek svojim brakom zanijeti praktikovanje Sunneta i očuvanje svoje Vjere i časti.
Zbog toga je Allah, Dželleša’nuhu, zabranio ‘el-adl’ u suri El-Bekara, a to je sprječavanje žene da se vrati mužu nakon što se prvi put rastave. O tome Uzvišeni kaže:
“.. ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive.” (El-Bekara, 232 )
U drugom ajetu Allah, Dželleša’nuhu, je uveličao važnost braka pa je bračni ugovor nazvao ‘čvrstim ugovorom’. O tome On kaže:
“.. i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele.” (En-Nisa, 21)
Pogledaj kako je ovaj naziv za bračni akt rijedak i poseban, koji ukazuje na povezanost srca, svetost i važnost institucije braka. Pa hoće li napokon muslimani ostaviti crkvenski naziv ‘sveti ugovor’ koji je u upotrebi u velikom broju muslimanskih zemalja i tako slijede običaje onih koji ne vjeruju!?
Brak je šerijatska veza između čovjeka i žene koja je regulisana bračnim ugovorom a koja ima svoje šartove i ruknove. Zbog njihove važnosti mnogi muhadisi i fekihi su ih prije naveli nego džihad. Jer džihad ne može biti osim uz učešće ljudi a ljudi ne može biti osim sa brakom.
Brak predstavlja najvažniju stvar u održanju života. Objedinjuje mnogobrojne koristi i mudrosti, i njime se ostvaruju plemmeniti ciljevi od kojih su sljedeći:
1. Očuvanje potomstva i produžetak ljudske vrste iz generacije u generaciju što omogučava formiranje društva, sprovođenje Šerijata i uzdizanje Vjere, učestvovanje u procesima svemira i popravljanje stanja na zemlji. Uzvišeni kaže:
“O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se bojte s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.” (Nisa, 1)
U drugom ajetu Allah, Dželleša’nuhu, kaže:
“On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.” (El-Furkan, 54)
Allah, Dželleša’nuhu, je stvorio čovjeka od neznatne tekućine, a zatim je od njega načinio mnogobrojno potomstvo i podjelio ih na različite i slične rase i loze. Zato neka je slavljen Onaj koji sve može i sve vidi. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, podsticao na višeženstvo.
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, salllallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ženite ljupke žene koje vole da rađaju, ja ću se na Sudnjem danu među poslanicima ponosiiti vašim brojem.” Hadis bilježi Ahmed u svom Musnedu.
Ovo potvrđuje prethodno navedeni temelj naše knjige “boravak u kućama” jer samo povećanje potomstva nije osnovni cilj već je pored njegovog broja bitan i odgoj kako bi to potomstvo bilo dobro, i druge pozivalo u dobro, i kako bi bilo radost za oči svojih roditelja. I kako bi poslije njihove smrti njihova djeca ih spominjala po dobru. A ovakvu djecu ne odgaja ona koja non stop napušta svoju kuću, koja je zanemarila svoju životnu zadaću u kući. Otac ima obaveezu da privređuje i troši na porodicu te zbog toga ne može posvetiti pažnje djeci kao majka. A izlazak žene iz kuće bez potrebe je glavni razlog razvoda.




2. Očuvanje časti i stidnog mjesta, seksualno zadovoljenje, postizanje čednosti a čuvanje od nemorala i grijeha. Ovaj cilj za sobom povlači zabranu bluda i puteva koji vode do njega počevši od teberrudža (razgolišavanje), ihtillata (miješanje muškaraca i žena), i pogleda. A s druge strane povlači za sobom ljubomoru bliže rodbine (meharim) i osjećaj odgovornosti od napastvovanja žena kojima su mahremi a istovremeno postavlja ogradu kako ne bi žene postale predmetom nečije žudnje. Najvažnija stvar u tome je svakako pokrivanje žena tj., hidžab. Zato pogledaj i razmisli kako su ova dva cilj uzrokovali radnju koja pribavlja temelje čednosti.
3. Brakom se ostvaruju i drugi ciljevi kao što je smirraj supruga od tuge i životnih tegoba, u njemu žena nalazi spas od teškog rada i privređivanja.
Zato pogledaj kako se upotpunjava veza između ženine slabosti i čovjekove snage te se tako dva spola međusobno upotpunjavaju. Brak biva uzrokom bogatstva i nestajanja siromaštva i neimaštine. Otuda Allah kaže:
“Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (Nur, 32)
Brak oba supružnika štiti od pokvarenog života i smutnje, a omogućuje mu častan i čednostan život te međusobno naslađivanje na šerijatski propisan način. Brakom svako od njih dvoje upotpunjava svoje sposobnosti naročito muškarac upotpunjuje svoju muškost kako bi se nosio sa sa životnim obavezama i odgovornošću. Brakom se ostvaruje čvrsta veza među supružnicima koja se temelji na ljubavi, samilosti, suosjećanjima i međusobnom potppomaganju. Otuda Allah, Dželleša’nuhu, kaže:
“.. i jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21)
Brakom se produžava život i ljudi se povezuju sa druggim porodicama a što opet ima za posljedicu međusobno pomaganje, uspostavu čvrstih veza i međusobnu razmjenu koristi. I mnoge su druge koristi koje se ostvaruju kroz brak a koje se povećavaju sa povećanjem bračnih veza ili koje se smanjuju ili potpuno gube sa gubljenjem ili smanjivanjem broja brakova.
Ako zastanemo nad ovim ciljevima braka uvidjet ćemo koliku štetu povlači odustajanje od bračnog života kao što je nepostojanje potomstva, gašenje žarulja života, uništenje kuća, nestanak čednosti i krijeposti, i ružan završetak na ovom svijetu. Od najvećih posljedica koje prouzrokuju napuštanje bračnog života je slabost vjerskog odgoja duša. Njihovom imanskom jačanju doprinosi čednost i bračna zaštita. Zato neka svaki čovjek uloži trud kako bi se oženio i tako intimno zaštitio.
A Allah kaže:
“A ko se Allaha bude bojao On će mu izlaz iz svake situacije naći.” (Talak, 2)
Jedan od najvećih razloga izbjegavanja bračnog života je širenje sredine u kojoj vlada sufur (otkrivanje lica), teberrudž (razgolišavanje) i ihtilat (miješanje muškaraca i žena) jer se onaj ko je čedan boji da ne uzme za ženu onu koja se pretvara da je čedna i poštena. Za razliku od pokvarenjaka koji uvijek može naći zabranjene načine kako da ispolji svoje strasti u kućama nemorala, Allahu se utječemo od ružnog završetka.
Zato je obaveza pokrenuti kampanju protiv onih koji izbjegavaju brak i kampanju protiv sufura (otkrivanje lica) , teberrudža (razgolišavanje) i ihtilata (miješanje muškaraca i žena). Iz navedenog u ovom poglavlju se može uočiti značaj bračnog života za osnove čednosti.
Iz knjige Čuvanje čednosti
Šejh Bekr Abdullah Ebu Zejd




Share:
Read More
, ,

Pitanje o nestajanju islama pred Sudnji dan





Pitanje: Prije nekoliko dana sam pročitala na Jutjubu (YouTube) jedan komentar od nemuslimana (mislim da je pravoslavac), koji govori da su Bošnjaci izmišljena nacija i da su nekada prije islama bili kršćani bugarskog i sprskog porijekla i da je njihov “bošnjački” identitet nastao tek 1995. Ja znam da to sve nije istina.
Kako bih mogla na ljepši ili naučni način odgorit ili vratit komentar?
Drugo pitanje je vezano za istu osobu, koje me je jako potreslo i nisam htjela da ga odgovorim dok nekoga sa mnogo boljim znanjem ne upitam. A to je da taj isti nemusliman govori da je u Muslimovoj zbirci hadisa „SAHIH“ br. 271 procitao da je  “islam počeo kao nešto neobično, i tako će neko vrijeme opstati i tako će izumrijeti i vratiti se u rupu iz koje je izašao”.

Molim vas pomozite mi objasniti ili odgovoriti na ovo pitanje, koje me jako muči i ne mogu da zamislim da dopustim da tako neko piše bez znanja i ako ta osoba tvrdi da “zna Kur'an napamet”?
Molim vas odgovorite mi što prije i neka vas Allah subhanehu we teala nagradi.
Odgovor: We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu.
Što se tiče prvog pitanja najbolje je da se za njega obratiš osobama koje su stručnije od nas iz ove oblasti, onima koji se bave historijom. Mi ti možemo pomoći sa drugim dijelom pitanja.
Što se tiče hadisa kojeg bilježi imam Muslim, hadis nije u verziji koju je spomenuo predavač već on glasi: “Islam je počeo kao garib i biće ponovo garib i povući će se između dva mesdžida kao što se zmija povlači u rupu.”




Islam je počeo kao garib tj. sa pojedincima i sa malo pomagača. I bit će ponovo garib – tj. vratiće se na prvobitnu situaciju i stanje. Međutim, valja naglasiti da će to vraćanje i opadanje biti nakon što se islam proširi i zavlada svijetom a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio da neće nastupiti Sudnji dan sve dok islam ne uđe u svaku kuću, što se još uvijek nije ostvarilo ali će se bez sumnje ostvariti. Šta više nastupit će vrijeme kada na Zemlji neće ostati ni jedna duša u kojoj ima i trunke imana i kada će Kaba biti srušena ali sve to pred sam Kijametski dan.
To je Allahova odredba i Allahov sud jer:
كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ
“Sve što je na dunjaluku nestaje, a ostaje plemenito Lice tvoga Gospodara.”
I u tome nije nikakva manjkavost ili nedostatak islama već odredba Gospodara svih svjetova.
 Odgovorio: Šerijatski odbor portala Put vjernika




Share:
Read More
,

Uklanjanje vradžbine istom ili sličnom vradžbinom





Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: “Sihir se može ukloniti na dva načina: prvi, uklanjanje sa sihirom, i to je šejtanski posao. Na to se odnose riječi Hasana el-Basrija da, u takvim slučajevima sihr uklanja samo sihirbaz. Tada se i onaj ko pravi i onaj ko uklanja sihr približavaju šejtanu onim što on voli, jedan praveći a drugi uklanjajući vradžbinu, i drugi, uklanjanje sa rukjom, učenjem određenih ajeta, lijekovima i sadržajnim dovama; ovaj je način legitiman.”
Što se tiče predanja kojega je zabilježio Buhari u svome Sahihu bez lanca prenosilaca(muallekan)da je Katada rekao: „Upitao sam Ibn-Musejjiba: ako je čovjek opsihren i ne može prići ženi, da li je dopušteno da se liječi i ukloni vradžbina? Pa je odgovorio: ‘To je dopušteno, time se želi ozdravljenje; ono u čemu je korist, nije zabranjeno’“, odnosisena uklanjanje vradžbine nečim što nije zabranjeno,jer, uvjerodostojnomhadisustojidajePoslanik, sallallahualejhivesellem, upitanouklanjanjusihira – sihirom, odgovorio:
((هي من عمل الشيطان)).
“To je šejtanski posao.”[1]
Odlazak kod sihirbaza, vračara, astrologa i proricatelja veliki je porok i grijeh, i iziskuje neprimanje namaza četrdeset dana. Imam Muslim u Sahihu(2230) je zabilježio od Jahje b. Seida, on od Ubejdullaha, on od Nafia, on od Safije, a ona od neke Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:




((من أتى عرافاً فسأله عن شيء لم تقبل له صلاة أربعين ليلة)).
Ko ode vračaru i upita ga za nešto, namaz mu neće biti primljen četrdeset dana.
A ako ga upita i povjeruje mu, zanijekao je Objavu, na osnovu hadisa kojega je zabilježio Hakim 1/8 sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, putem Avfa, on od Hallasa i Muhammeda, a oni od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
((من أتى عرافاً أو كاهنًا فصدقه فيما يقول فقد كفر بما أنزل على محمد صلي الله عليه وسلم)).
“Ko ode proricatelju ili vračaru i povjeruje mu, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu,sallallahu alejhi ve sellem.”
Zabilježio ga je i imam Bezzar 2/443 sa ispravnim lancem prenosilaca kao riječi Ibn-Mesuda:
((من أتى كاهنًا أو ساحرًا فصدقه بما يقول كفر بما أنزل على محمد صلي الله عليه وسلم)).
“Ko ode vračaru ili sihirbazu i povjeruje mu, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.”
Autor: šejh Sulejman ibn Nasir el-Ulvan
Iz djela “Tibjan šerhu navaqidil islam”
Fusnota:

1. Zabilježio ga je Ahmed u Musnedu 3/294 i Ebu-Davud putem Ahmeda od Abdurrezzaka, da je rekao: “Kazivao nam je Akil b. Meakil da je čuo Vehba b. Munebbiha kako pripovijeda od Džabira da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to rekao. Njegov je lanac dobar.”




Share:
Read More