Istinski mu’mini nikada ne sumnjaju u obećanja koja nam je Sveznajući Gospodar poslao putem Kur’ana i suneta.
Jedno od velikih obećanja je da će nam se sadaka koju podijelimo u ime Allaha želeći time postići Allahovo zadovoljstvo, bez prigovora i očekivanja zahvalnosti onoga kome pomognemo, biti nagrađeno višestruko. Uzvišeni kaže: “Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.” (El-Bekara, 245)
Također je rekao Uzvišeni Allah: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (El-Bekara, 261)
U ovo obećanje nikada nisam sumnjala, elhamdulillah, i sve što sam ga više praktikovala više sam se uvjeravala u istinitost ovog obećanja, tako da se radujem prilici kada mogu svom Gospodaru Koji je neovisan od mene, podarit zajam. Tako mi je moj Gospodar i danas omogućio da Mu pozajmim, a On dug vraća višestruko bez odlaganja, elhamdulillah. Danas sam krenula da odnesem dokumente jednoj sestri i na izlazu iz zgrade pokupila poštu iz poštanskog sandučića te krenula na dgovorenu adresu da se nađem sa sestrom. Iako mi je dobro pozanta adresa na kojoj smo se trebale naći ,ipak,ne znam šta mi bi da na semaforu umjesto da skrenem, produžim….
Odmah sam se na sljedećem semaforu isključila iz saobraćaja i na obližnjem parkingu okrenula u namjeri da se vratim… Tamam na izlazu, vidjeh čovjeka, koji mi uznemireno pokazuje da otvorim prozor, što sam i učinila…. U prvom trenutku nisam ni shvatila o čemu je pričao jer je pričao jako brzo. Shvatila sam da je iz Goražda i da je došao nekom u posjetu u bolnicu (nisam razumila kome) te dok je samo odnijeo čist i preuzeo prljav veš, “pauk“ mu je odvezao automobil te je posljednji novac dao kako bi platio taxi i prezeo auto. Ostao je i bez novca i bez goriva u nepoznatom gradu i ne zna kako da se vrati kući…
Znam da ima puno onih koji izmišljaju razne priče kako bi došli do tuđeg imetka ali njegova priča mi je izgledala tako uvjerljivo i vidjelo se koliko se stidio i koliko je bio uspaničen što mora da traži. Ja sam već bila najavila sestri da izađe pred zgradu da me čeka, a nisam mogla ponovo da je dobijem na tel. Znala sam da imam u novčaniku posljednjih 10 KM, ali mi je torba bila nazad u gepeku pa sam trebala stati i izaći, a to bi moglo biti i opsano….
Helem, rekla sam mu da me sačeka pet minuta i da ću se sigurno vratiti. Stidljivo je rekao da sigurno nema gdje da ode i da će biti na parkingu pored crvenog Golfa (nisam dobro vidjela koji je tip vozila i da li je još neko u njemu bio jer je malo dalje parkiran)… Brzo sam završila sa sestrom, uzela iz torbe onih 10 KM i stavila pored sebe u auto.
Naravno šejtan me nije pustio na miru i počeo mi je tražit opravdanje da se ne vratim i da mu ne dadnem tih 10 KM, počeo mi je ubacivat sumnje kako je možda neki prevarant koji će novac potrošit na haram, a mojih četvero djece kod kuće ima svoje potrebe, počeo mi je šaputat kako nisam dužna da udjelim sve što imam, jer bi se to moglo nazvat rasipništvom …
Vratila sam se na onaj isti parking, a on se jako obradovao kada me vidjeo, rekao mi je da je čovjek, koji je bio parkiran pored mene dok mi je iznosio svoj problem dao mu 5 KM, a njemu je trebalo oko 25 l goriva da se vrati kući. Ja stvarno nisam imala više ali on je bio jako zahvalan na onome što sam mu dala.
Uputila sam dovu Allahu za njega ,a on za mene i ja sam otišla kući. Na povratku sam negdje na Aneksu, rekla :“Ya Rabb, Tebi hvala kada si mi podario ovih 10 KM da njima mogu da udijelim sadaku i poklonim Ti zajam za koji ne sumjnjam da ćeš višestruko vratit i nagradit!“
Sve do kuće sam zahvaljivala Allahu na ukazanoj blagodati. Razmišljala sam o Njegovoj moći i činjenici da nikada ne znamo čiji se novac nalazi u našem džepu, mi planiramo puteve, a Allah ih skreće kuda On hoće, Allah nas iskušava onime što nam je dao i ispituje da li smo svjesni Njegove moći… Razne misli su mi se motale po glavi sve do ulaza.
Ulazeći u zgradu, pažnju mi privuče sanduče koje nije bilo prazno iako sam ga u polasku ispraznila, a poštar dolazi jednom dnevno. Pomislih da je neka reklama u pitanju ali ipak otvorih. U sandučetu je stojala koverta u kojoj se nalazilo deset puta po deset KM. Ruke su mi zadrhtale. Nije bilo adresirano, niti zalijepljeno, samo ubačeno u sanduče sa mojim imenom i prezimenom… Molim Uzvišenog Allah da obilno nagradi ovog vlasnika tajne sadake!!!
Nije mi ovo prvi puta da se dešavaju slične situacije ali zaista je ostavilo velikog traga na mene i moju vezu sa mojim Gospodarom. Brzo sam se pribrala i odmah se vratila nazad u auto te odvezla do parkinga na kojem je ostao onaj čovjek u namjeri da mu dam još kako bi mogao da kupi dovoljno goriva za povratak u Goražde ali njega tamo nije više bilo.
Suze su mi same lile i sada mi opet liju kada se sjetim koliko je Allah Milostiv prema Svojim grješnim i slabašnim robovima. Znam da su mnogi doživljavali slične situacije o čemu su mi mnogi pričali, ali neki događaji ostave više, a neki manje traga na srcu čovjeka. Zbog toga moramo biti čvrsto ubijeđeni da je naš Gospodar iznad nas i da vodi računa o svakom našem postupku, da On za dobra djela nagrađuje višestruko ali ne zaboravimo da On kažnjava žestoko, pa obračunavajmo sebi prije nego što nam bude obračunato!!!
Nađa Dizdarević
Нема коментара:
Постави коментар