Pogled mi često zastane na jednoj žalosnoj vrbi koju gledam s prozora svoje male studentske sobe. Uprkos svojim pognutim granama, leluja se na vjetru. Živi.
U narodu kažu ‘žalosna’ jer ima specifične, spuštene grane. Neki primjeri žalosne vrbe rastu pored vode. Rekla bih da je voda poput njihovog motiva da opstanu i žive, bez obzira na žalostan izgled.
Slično je i sa čovjekom. U životnim situacijama kada klone, potreban mu je motiv. Motiv da se bori i opstane u vrtlogu iskušenja.
Jači je on nego što misli. A zašto? Zato što je vjernik. Vjera je najbolji i najljepši motiv, a iskušenja su za vjernika. Iskušenja ga prate tokom života, ali on se okiti saburom i pozitivom. I sve bude lakše.
Jači je on nego što misli. A zašto? Zato što je vjernik. Vjera je najbolji i najljepši motiv, a iskušenja su za vjernika. Iskušenja ga prate tokom života, ali on se okiti saburom i pozitivom. I sve bude lakše.
- Budimo poput žalosne vrbe. Bez obzira na pognute grane, ona ima motiv da opstane. Njen motiv je voda.
Čovječe, ti si slabašno biće, ali tvoj motiv da opstaneš je VJERA!
Čovječe, ti si slabašno biće, ali tvoj motiv da opstaneš je VJERA!
Autor: Mubera Sedić, studentica
Нема коментара:
Постави коментар