Poštuj hljeb

  

Stav muslimana prema hrani je zapušten posljednjih godina. Pretilost, brza hrana i rasipništvo je uobičajeno u zemljama naseljenim muslimanima. Nedavno je nekoliko Katarana hospitalizirano zbog prejedanja u Ramazanu.

U islamskim studijama institura Al-Markaz u Britaniji, navodi se nekoliko principa o hrani. Od svih učenja od Poslanika, alejhi selam, posebno se isticao hadis o skromnosti u stavu prema hrani:

Poštujte hljeb, jer je on jedan od nebeskih i zemaljskih blagodati (berićeta, koje nam je Allah dž.š. podario)

U islamskoj tradiciji, muslimani moraju proći kroz proces duhovnog buđenja, čak i ako nešto smatraju ne tako važnim, kao što je jedenje sendviča ili sipanje pića. Postoje pozitivni podsjetnici nazvani adabi, što znači načini ponašanja i maniri prema hrani. Nakon što osigura da je hrana steknuta etično i na halal način, musliman mora početi jelo izgovaranjem Bismile,

!بِسْـــــــــمِ ﷲِالرَّحْمَنِ الرَّحِيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

jedući polahko, žvačući i gutajući jedan gutljaj prije sljedećeg; završavajući dovom zahvale Allahu:

 !الحمد لله

Sva zahvala pripada Bogu!

Ovaj hadis poslanika Muhameda, alejhi selam, povećava zahvalni odnos prema hrani i odredbu datu muslimanima od Allaha dž.š. U drugom hadisu se kaže da odlamamo hljeb (i drugu vrstu cijele hrane) umjesto rezanja, što je plemenitiji proces za hranu. To je razlog zašto odlamamo domaći hljeb, baget, somun, isl.

Baš kao što je npr. kineska ceremonija ispijanja čaja, u islamu postoji duhovna povezanost u jedenju zdrave hrane, uzimanja vremena za biti svjestan šta konzumiramo, sa prikladnim frazama i gesturama zahvale.

Hljeb se mora čuvati. Ne smije se gaziti niti razbacivati. Nije lijepo (mekruh je) na hljeb išta stavljati. Naše stare majke nisu dale djeci da hodajući jedu, nego bi im naredile da sjedu i jedu, ali bi prethodno pred nijh prostrle peškir. Sve se to činilo iz opreznosti, da ne bi koja mrva pala pod noge. A sada? Na svakom koraku ulice vide se komadi hljeba. Islam nam zabranjuje da tako nešto činimo.

Ne samo da ne smijemo bacati i gaziti komade hljeba, nego smo dužni čuvati i najmanju količinu hljeba. Ashab Džabir veli da je Muhamed, alejhi selam, rekao:

Kod svih poslova koje obavljate šejtan je prisutan, pa i onda kad jedete. Ako vam prilikom jela ispadne zalogaj, uzmite ga i pojedite (ako se nije uprljao). Nemojte ga ostavljati šejtanu.

U našim kućama i sada postoji lijep običaj da se pred jelo prostre čista bošča, pa se tek onda postavi sofra, ako bi slučajno prilikom objeda ispao zalogaj ili veća mrva da se može podignuti i pojesti, jer se na čistoj bošči neće uprljati. Isto tako lijep je običaj da se odmah poslije objeda i dizanja sofre pomete prostorija u kojoj se jelo, da se ne bi zgazila koja mrva. Ovaj bi običaj trebalo i dalje podržavati.

Kada se nađemo u situaciji da smo gladni, a jelo je gotovo, u tom ćemo slučaju – ako se ne bojimo da će nam proći vrijeme za određeni namaz – prvo jesti, pa tek onda klanjati. To je zato da u toku namaza ne bismo mislili na jelo i da zbog toga ne bismo požurili s namazom. Ashab Ebu Hurejre veli da je Muhamed, alejhi selam, rekao:

Kada je postavljena večera, a ujedno je vrijeme namaza, prvo treba jesti, pa tek onda klanjati, ako namaz neće izaći iz vremena.

Naša je dužnost da poslije jela i napitka iskažemo zahvalnost Allahu dž.š. na Njegovim blagodatima, jer to od nas i sam Allah dž.š. zahtjeva. On u Kur’anu veli:

Vjernici, (slobodno) jedite lijepu i ukusnu hranu, koju smo vam podarili, ali koja je na pošten način stečena (i vjerom dozvoljena). Budite zahvalni Allahu (na tim, kao i na svim drugim blagodatima), ako samo Njega priznajete i obožavate. (Suretul – Bekare; 172/25)

theecomuslim.com/divithana.com

H. Hfz. Sinanuddin Sokolović, Glasnik  VIS-a

Share: