Majka me je često savjetovala i nastojala usmjeriti na Pravi put, ali nije bilo nikakve koristi. I dalje sam živjela nemarna prema svome Gospodaru, čineći mnoge grijehe, živeći u iluzijama i mašti. Sve moje ‘brige’ su se svodile na to kako ću provesti prestojeću noć ili dan. Provodila sam vrijeme u beskorisnim stvarima, zabavljajući se slušanjem muzike, gledanjem filmova i raznim drugim besposlicama.
Jedanput, nakon svađe sa majkom koja mi je opet držala lekciju podsjećajući me kako bi bilo drugačije da mi je rahmetli babo živ, ušla sam u svoju sobu i otvorila sam prozor da udahnem zraka.
Još uvijek u srdžbi, posmatrala sam ulicu, dok su mi kroz glavu prolazila razne misli. Bilo je vrijeme namaza pa mi je misli prekunulo učenje imama koje je dopiralo iz obližnje džamije:
„Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova došaptava, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije. Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći i u rog će se puhnuti – to je Dan kojim se prijeti – i svako će doći, a s njim i vodič i svjedok. “Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.” A drug njegov će reći: “Ovaj, pored mene, spreman je.” “Baci u Džehennem svakog nezahvalnika, inadžiju, koji je branio da se čine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio, koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao – zato ga baci u patnju najtežu!” A drug njegov će reći: “Gospodaru naš, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio.” “Ne prepirite se preda Mnom!” – reći će On – “još davno sam vam zaprijetio, Moja Riječ se ne mijenja i Ja nisam prema robovima svojim nepravičan.” Na dan kada upitamo Džehennem: “Jesi li se napunio?” – on će odgovoriti: “Ima li još?” A Džennet će biti primaknut čestitima, neće biti ni od jednog daleko – “Ovo je ono što vam je obećano, svakome onome koji se kajao i čuvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. Uđite u nj, u miru, ovo je Dan vječni!” U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više.“ (Kaf, 16-35)
„Bože Blagi, kako sam samo nemarna!“, pomislih, „Čak ni namaze ne obavljam redovono, a mushaf uzimam samo kada moram na času vjeronauke. Šta ću ako mi smrt dođe iznenada? Šta sam pripremila za onaj svijet, osim mnoštva grijeha i vremena izgubljenog u besposlicama? Allahu moj, isknreo ti se kajem i od ovoga trenutka mijenjam svoj život odlučna da se posvetim Tebi nadajući se Tvome oprostu i milosti.“
Iz knjige: Hakeza ašu me’al-Kur’an, dr. Esme er-Ruvejšid
Prevodilac: Abdullah Nasup
Нема коментара:
Постави коментар