Kada posmatramo islam kao religiju kroz njegove vjerske tekstove i vršimo komparaciju između zabranjenih i douvoljenih stvari uvidjeti ćemo da nam je zabranjeno neznatno u odnosu na ono što nam je Uzvišeni dozvolio, bez obzira govorili mi o jelu ili piću, životinjama ili biljkama.
Ova stvar ne zahtijeva od nas da puno razmišljamo i proučavamo kur’ansko-hadiske tekstove da bismo došli do istine, jer su po ovom pitanju precizni i jasni. Oni u većini svojih tekstova spominju zabranjene stvari kao izuzetak iz generalnog pravila po kojem je u osnovi sve dozvoljeno. Svaki razuman čovjek zna da ono što se spominje kao izuzetak biva manje od onoga od čega se izuzima. Kaže Allah, dž.š.: ”Reci: ”Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa,- to je doista pogano-, ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo,a ne u Allahovo ime.” (El-En’am,145.)
U drugom ajetu Uzvišeni kaže: ”Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklanou nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno- i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto- osim ako ste ga preklali- i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama.To je grijeh!” (El-Maide,3.)
Ebu David bilježi hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zabranjeno je jesti svaku životinju (zvijer) koja ima očnjake i pomoću njih lovi, i svaku pticu koja ima kandže i pomoću njih lovi plijen.”
Buhari, Muslim i drugi bilježe hadis od Džabira, r.a., da je rekao: ”Zabranio nam je Poslanik, s.a.v.s., na dan Hajbera meso domaćeg magarca.”
Ovo su samo neki primjeri zabranjenih stvari u Kur’anu i Sunnetu koje su spomenute u kontekstu pobrojavanja i izuzimanja što ukazuje da je to izuzetak iz generalnog pravila dozvole.Prema tome količina zabranjenih stvari je neznatna u odnosu na ono što je muslimanu dozvoljeno upotrebljavati.
Čak i te zabranjene stvari islam nije tek tako zabranio niti ih je nasumice izuzeo iz generalnog pravila. Zabranjene su jer predstavljaju štetu za čovjekovu vjeru i tijelo što se očituje u riječima Sveunajućeg: ”Koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti.” (El-A’raf,157.)
Nauka je svojim napretkom u zadnje vrijeme uspjela dokučiti mudrosti pojedinih zabrana sa kojima se Kur’an pojavio mnogo prije.
Izvor: Primjeri islamske tolerancije – Prof. dr. Abdu-l-Aziz ibn Abdu-r-Rahman Er-Rabi’a
Нема коментара:
Постави коментар